Objavljeno 1.2.2010. u 9:56h
Audio mogućnosti su postignute impresivnim popisom najnovijih integriranih krugova, kao što je sample-rate pretvarač, koji radi upsampling CD audia na 176.4 kHz. Konverzija u analogno se izvodi putem para Wolfsonovih najnovijih i najboljih čipova, koji su spojeni u paralelu kako bi se dobilo blago poboljšanje u izobličenjima i odnosu signal/šum. Analogno filtriranje i buffering rade visokokvalitetna operacijska pojačala koje je Pioneer montirao kao diskretne dijelove, kroz rupicu na tiskanoj pločici. Svi drugi su postavljeni “na površini”. Kvaliteta pasivnih komponenata je dobra, a otpornici na ključnim mjestima su također montirani kroz rupicu u tiskanoj pločici, dok je napajanje opremljeno niskošumnim Schottky diodama i neuobičajeno velikim kondenzatorima. Pioneerova vlastita tehnologija digitalnog filtriranja, “Legato Link Pro”, je također ugrađena, no može se isključiti. Alternativa je klasični nearbrickwall filtar.
Ovaj player smo na testu imali dugo vremena, te smo tako imali šansu da ga isprobamo s nama poznatim i nepoznatim djelima na CD-u i SACD-u. U većini vremena uživali smo u svemu što je bilo reproducirano. Ovo je player koji uživa u glazbi i nije izbirljiv u pogledu toga što treba odsvirati. No, nisu baš svi bili istog mišljenja… Najbolje se snalazi sa snimkama koje možemo opisati kao “civilizirane”. Naravno, klasična glazba je očiti primjer, no i mnogo jazz, pop, country, pa čak i rock snimaka su bile napravljene s naglaskom na bistrinu i čistoću. Snimke koje više naginju pretjerivanju i čistom šumu (govorimo o punku i svemu u tome smjeru), čine da je tada blago preplašen, kao da mu je čak i neugodno reproducirati takve zvučne “napadaje”. Kako bi svaki uređaj za reprodukciju trebao biti neutralan, ovo je njegova mana, no kad uzmemo u obzir sve stvari koje ovaj player radi dobro, to i nije tako veliki minus. Za početak, tu je izvrstan osjećaj uvlačenja u glazbu, osjećaj da su glazbenici oko vas. Naravno nisu ništa bliže nego što bi to trebali biti. Oslikavanje zvučnih pejzaža je prirodno kako u dubini, tako i u širini.
Tonalno, player gotovo da je u potpunosti neutralan, iako smo osjetili da je bas možda malo naglašeniji nego što bi to trebao biti. Ne da je pojačan u odnosu na ostale frekvencije, već kao da nije tako dobro kontroliran i to ga čini pretjeranim. Ali opet, mnogima će se to više svidjeti nego ravan i tanak bas – nama zasigurno. Definicija visine tona je odlična pri niskim frekvencijama, a gornji bas ima dobar udarac, tako da uvijek doprinosi užitku u slušanju. Srednji tonovi su prekrasni, s odlično odmjerenim pristupom tonalnim kvalitetama različitih instrumenata i vokala. Kad smo kod toga, “Legato Link” filtar (pogledajte Legato Link Pro) čini se, utječe na to da blago favorizira visoke srednje tonove, tako da su “svijetli” instrumenti i ženski vokali malo prezentniji. U isto vrijeme Legato Link donosi i blago skrivanje detalja, kao i blagu redukciju u veličini slike. Sve u svemu, zvuk će možda djelovati brži, no nama to nije djelovalo uvjerljivo i preferirali smo zvuk s klasičnom postavom filtra.
Što se visokih tonova tiče, oni su otvoreni i lijepo uravnoteženi između iskričavosti i kontrole. Zanimljivo je da iako je najveća očita razlika između digitalnih filtara baš u visokim tonovima, mi smo spazili kako oni zvuče potpuno jednako u normalnoj i Legato Link postavi. Možda ova druga daje malo profinjenije visoke, no razlike u praksi gotovo da nema. Nakratko smo spomenuli detalje, no to je možda najprivlačniji dio ovog playera. S dobrim snimkama je vrlo umješan (u svom cjenovnom rangu) i pronalazi detalje i prezentira ih koherentno kao dio velike slike. Kao rezultat, on iz sebe daje mnogo klasičnog high-enda, mogućnost da čujete točno onoliko detalja koliko poželite, bez ikakvog naprezanja od strane slušatelja. Detalji ponekad mogu biti mač s dvije oštrice za neke slušatelje, jer oni se nekad prikazuju po cijenu cjelokupne integracije zvučne slike. No, ni u jednom trenutku to ovdje nije bio slučaj. Naprotiv, D9 uvijek drži detalje u dobrom odnosu na glazbu u cjelini. Poslušali smo nekoliko opernih djela i ostali smo zapanjeni načinom kako je ovaj vrlo kompleksan vid glazbe uvijek bio homogen i dramatičan, no još uvijek složen od individualnih glasova i instrumenata. To je kao vanjski dio katedrale – možete se diviti njenom obliku iz daljine ili se približiti i cijeniti sve detalje od kojih se sastoji njena vanjština.
Ne možemo reći kako D9 nema suparnike koji čine to isto, no što se tiče čiste tehničke briljantnosti njegove izvedbe, ovo je jedan od najboljih uređaja koje smo sreli nadomak skupog high-enda. Kao takav je ozbiljan takmac i toplo ga preporučamo.